Evo praznici nam stižu, praznici...
Kolektivni godišnji odmori. Pod moraš. Nakon mjesec dana maltratiranja sa šopingiranjem, reklamama 10% i više, konačno nam dolazi vrijeme malo mira. E sad. još pred božić kupovala se odjeća, je li, za doček. Bar više nema pritiska poklona božić bate/djeda mraza/nikole ili kako god, sve u svrhu dizanja potrošnje.
Sada 9% više ili manje nego prošle godine, kako gdje. Ali u nas 20% više za putovanja. A nema slobodnih dana osim jednog. Uf.
Kad sve pogledamo, pritisak na materijalističku komponentu praznovanja je golem. Gotovo na nivou da se pitamo kako preživjeti praznike.
Jedna mi znanica to protumačila na ovaj način:
Kolektivni godišnji odmori. Pod moraš. Nakon mjesec dana maltratiranja sa šopingiranjem, reklamama 10% i više, konačno nam dolazi vrijeme malo mira. E sad. još pred božić kupovala se odjeća, je li, za doček. Bar više nema pritiska poklona božić bate/djeda mraza/nikole ili kako god, sve u svrhu dizanja potrošnje.
Sada 9% više ili manje nego prošle godine, kako gdje. Ali u nas 20% više za putovanja. A nema slobodnih dana osim jednog. Uf.
Kad sve pogledamo, pritisak na materijalističku komponentu praznovanja je golem. Gotovo na nivou da se pitamo kako preživjeti praznike.
Jedna mi znanica to protumačila na ovaj način:
Sreća je kad imaš novaca
Druga, ne manje mudro:
Ne mislim na sutra... živim danas i zabavljam se.
Treća izjava:
Ma pod bor moraju pokloni, je li, sve to obavezno, nema šanse da bi mi praznici bili dobri ako ne dobijem...
Da li to baš mora tako biti?
Smisao praznika - davanje i primanje, ili jednostavno - velikodušnost u duševnom životu?