Sve u svemu, dugotrajnih planova nema, svijet kao da je za jednokratnu uporabu, a od svih nas - da li će ostati više traga nego jedan sloj u talogu, poput onog kad je navodno bio “pad meteora” koji je pomeo dinosaure?
Uistinu, je li ovaj naš “demokratski” svijet kratkog pamćenja išta više od zadnjih dana dinosaura?
Odvoz krupnog otpada u gradu Zagrebu je zanimljiv fenomen za promatrati. Ne sam odvoz - već priprema. Iznose se stvari, koje nekako kao da rastu geometrijskom progresijom. Naime, neobično je kako ako se ostavi “nešto za sjeme” u nekom zakutku našeg stana količina stvari “neka se nađe” raste. I nakon dugogodišnjeg “pacanja” u tom kutku, stvari su spremne za odvoz. Valjda je potrebna točno određena količina prašine i inja da bi se odlučili da je došlo vrijeme. Ovo je drugi godišnji odvoz, pa je nekako manje stvari.
Od rujna kažu, uvodi se naknada za odvoz bijele tehnike, električnog i elektroničkog otpada. Najavili su poskupljenje bijele tehnike za 10%. Da li će sakupljanje biti veće? Neće, jer već i sada većinu bijele tehnike odvesu sakupljači, ni ne dočeka trenutak kad gradsko komunalno poduzeće odvozi stvari.
Krupni otpad, sa stanovišta komunalaca su (pra)stari ormari, neka šuta -i to je to. Sve metalno je već poslano u reciklažu, ljudi se pobrinuli za to.
I sad ta neka naknada. U nas - da li je nužna?
Evo konačno da i ja dođem na svoje! Poznat sam po tome da me se na telefon teško dobije (samo kad ja to hoću, na poslu nikako ako nešto ozbiljno radim) a SMS poruke su nekad tema na koju se odgovori isti dan, a ponekad - e pa dođi mi, znam da si mi poslao poruku.
Evo istraživanja, napravili moji kolege a prenosi 24 sata:
Svaki drugi zaposlenik odgovorit će na elektronsku poštu, SMS poruku
ili faks za manje od jednog sata nakon što je dobije, bez obzira na to
je li doista nužno hitno odgovoriti. No to vas može prilično zaglupiti,
pokazalo je istraživanje koje je proveo britanski psihijatar Glenn
Wilson. Jedna skupina ispitanika zadatak je obavljala u miru i tišini,
dok je druga bila preplavljena gomilom telefonskih poziva i e-mailova.
Nakon takve “informacijske torture” drugoj se skupini kvocijent
inteligencije privremeno srozao za 10 bodova - baš kao što se događa i
nakon neprospavane noći. - Opsjednutost odgovaranjem na poruke povezana
je sa strahom od zaostajanja za događajima, a to drastično smanjuje
moždane reflekse - objašnjava dr. Wilson. Stoga je, kako biste zadržali
zdravu pamet, bolje poruke provjeravati svaka dva sata, po mogućnosti i
rjeđe, odgovarati samo na one hitne i bitne, a ostale odgoditi ili
potpuno zanemariti.
Što ako u blizini nema prijatelja, nema kune, ako smo pali “na dno”, istina trenutno, no ipak… kad su bliski daleko a prijatelji - na godišnjem?
Pomalo sumoran dan, u otuđenom svijetu.
Priča je u privitku, u PDF formatu.
a dobro kazes... sve je postalo jednokratno... kao da nas uopce nije briga a ni mediji ne pomazu u tome! cini mi se da cemo biti samo jedan sloj... a onda... sve iznova :) sa istim pogreskama!